Na Podima, kod Markovića jame u organizaciji grada Trilja i Župe svetog Ivana krstitelja, a pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora upriličena je 80. obljetnica pogibije 140 pripadnika hrvatske vojske i civila krajem svibnja 1944. godine.
Samoj komemoraciji nazočilo je velik broj žitelja Cetinskog kraja, Imotske krajine, Hercegovine. Prije misnog slavlja mr.sc. Ivan Kozlica, autor knjige „Markovića jama“ i „Krvava Cetina“ obratio se prigodnim riječima u kojim je posjetio na strašan zločin koji se dogodio prije 80 godin. U svom govoru kozlica je podsjetio kako su nakon predaje i zarobljavanja kod Aržana hrvatski vojnici dovedeni kod zaseoka Markovići na Podima, potom od strane pripadnika Desete dalmatinske partizanske brigade i Mostarskog partizanskog odreda živi bačeni u jamu. Žrtve su podrijetlom iz Cetinskog, Imotskog, Duvanjskog, Posuškog, Grudskog, Ljubuškog i Vrgoračkog kraja. Kozlica je također podsjetio da je jana prvi put otvorena 1990. godine, a sustavno istraživanje počelo je 1993. godine. Nakon toga kosti žrtava prebačene su u spomen kosturnicu u Dobranje gdje počivaju zajedno sa ostalim žrtvama bitke za Aržano. Imena i podrijetlo od kuda su bile žrtve pročitao je fra. Ivan Čikara, župni vikar u Brnazama.
Svetu misu uz koncelebraciju župnika Sv. Ivana Krstitelja Grab fra. Bože Gulića, sinjskog gvardijana fra. Marinka Vukmana i ostalih svećenika predvodio je fra. Ante Udovičić, župnik župe gospe van Grada u Šibeniku. U svojoj nadahnutoj pripovijedi fra. Ante je podsjetio na žrtve koje su mučki i zvjerski bačene u jamu iz jednog razloga što su štovali svoju vjeru, voljeli svoju Hrvatsku i borili se za njenu slobodu. Međutim ni nakon 80 godina nitko od tih izvršitelja zločina ni njihovih potomaka, nije uputio ispriku ili tražio oprost, istaknu je propovjednik. U svojoj pripovjedi fra. Ante je govorio i o sadašnjem životu u kojoj mjeri živimo Božjim životom i ljudskim djelima. Naglasio je kako to nije ni izbliza onako kako bi trebali. Naši mučenici su voljeli i živjeli svoju Hrvatsku, s Kristom i vjerom otišli su sa ovoga svijeta. Svoju propovijed završio je riječima.
„Tko nije spreman umrijeti za hrvatski dom, nije dostojan živjeti u Hrvatskoj, a kamoli se zvati Hrvatom, za križ časni.“
Nakon misnog slavlja prigodnu pjesmu naslova „Jama srama“ pročitao je autor Ivan Lagator.
Paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca na jamu položili su brojna izaslanstva.
